Dijete u samostalnoj igri

U danima kada dosta roditelja radi od kuće, suočavaju se s teškoćom u usklađivanju privatnog
i poslovnog života, roditeljske i poslovne odgovornosti. U domu koji je do sada bio isključivo
obiteljska oaza, danas moraju pronaći vrijeme i prostor za obavljanje svog posla. U obiteljima
u kojima imate i malo dijete, pogotovo dijete koje nema brata ili sestru za igru, ono je
okrenuto roditelju i zahtijeva njegovu punu pažnju jer za dijete igra je najvažniji posao kroz
koji uči i razvija se, a u toj situaciji, roditelj jedini izvor zabave. Naravno, igra s djetetom je
prekrasna i obogaćuje i dijete i roditelja, ali samostalna igra je također izuzetno važna za
dječji razvoj.

Već s 18 mjeseci starosti, dijete je dovoljno veliko da se jedno kratko vrijeme može igrati
samo, ali naravno, pod nadzorom. Samostalna igra u tim samim počecima može biti
jednostavna kada se dijete igra u svojoj „ogradici“, pod vašim je nadzorom, uvijek možete
„uskočiti“ ako zatreba, a imate jedno kratko vrijeme da obavite neki od poslova. Učenje
djeteta samostalnj igri sigurno zahtijeva vrijeme, ali i strpljenje.
S malo starijim djetetom možete poticati samostalnu igru tako da sjednete pokraj djeteta, ali
se ne igrate aktivno nego ga samo promatrate. Djeca do treće godine života ionako se igraju
nezavisno i samo kopiraju i imitiraju stvari koje i vi radite. Postepeno, dijete će shvatiti da vas
ne treba uvijek uz sebe, a opet će osjećati sigurnost znajući da ste u blizini. Između prve i
treće godine života, dijete može provesti u samostalnoj igri i do pola sata.
Pri poticanju samostalne igre, preporuča se izabrati više tradicionalne igračke kao što su
drvene kocke, plastelin, slikovnice, ali i stvari koje nisu igračke, ali su dobre za razvoj same
igre pa tako i djeteta, poput štipaljki, različitih odjevnih predmeta, lončića i kuhača, jer one
potiču dijete na kreativnost i razmišljanje i puno duže im zadržavaju pažnju od mobitela ili
tableta. Elektronski uređaji mogu biti dobri samo ukoliko se koriste umjereno i pod nadzorom.
Dijete ozbiljno shvaća svoju igru i roditelj bi joj jednako tako trebao pristupiti. Ponekad je
dovoljno pohvaliti dijete kako se „lijepo igra s kockama“ da biste ga motivirali za daljnju
igru, ali nikako ne prekidati igru u koju je dijete udubljeno jer tako vraćate fokus djeteta na
sebe. Jednako tako, dijete mora voditi igru samo, ne treba se uplitati u način na koji dijete
koristi određenu stvar ili igračku u samoj igri. Naravno, ako igru treba prekinuti zbog
obavljanja nekih zajedničkih aktivnosti poput zajedničkog obroka ili odlaska u krevet, dijete
treba upozoriti da će se igrati npr. još pet minuta i da nakon toga ide oprati ruke ili u krevet.
Na taj način pokazujemo djetetu da ga poštujemo, da poštujemo ono što radi, a i jačamo
djetetovo samopouzdanje i ponos jer je nešto napravilo samo.

S vremenom će dijete prihvatiti da stvari tako funkcioniraju, i dalje će se osjećati sigurno i
zaštićeno, a vi ćete moći obavljati svakodnevne poslove bez grižnje savjesti. Ipak, nakon što
obavite svoje poslove, poklonite djetetu svoju punu pažnju i uživajte u roditeljstvu i kad ono
nije najlakše.

                                                                                                                                     Pripremila: Diana Brkić, odgojitelj-mentor