Danas, 30.travnja, obilježava se Međunarodni dan odgoja bez batina. Novi način funkcioniranja koji smo bili prisiljeni živjeti posljednja skoro dva mjeseca polako popušta. Postupno se uvode mjere koje bi našu svakodnevicu učinile što sličnijom onoj koju poznajemo. Možda se te svakodnevice nostalgično prisjećamo, želeći vratiti sve obaveze koje smo nizali, trudili se završiti ih na vrijeme, onda odgađali za sutra uz gunđanje. Sigurni smo kako se na njih više ne bismo žalili.
Koronavirus, osim niza zdravstvenih rizika i strepnji, ekonomskih promjena koje tek slijede, sa sobom je donio i cijeli paket novih izazova za roditelje. Kako djeci objasniti stanje u kojem ne mogu ići u vrtić ili viđati svoje bake i djedove, žongliranje između obaveza starije djece koja imaju online nastavu i ujedno zabavljanje mlađe nečim poticajnim za njihov razvoj umjesto pasivnog gledanja crtića. Nekim danima čini se jednostavno i ide glatko, druge dane fitilj je kraći kao i kušnja roditelja da fizički kazni dijete nakon čega slijedi kajanje i loše osjećanje. Ponekad se čini da drugog rješenja nema. Neki roditelji tvrde kako su i oni dobivali ,,po guzi” pa su ,,dobro ispali”. Možda i jesu, ali sigurno batina nije recept za dobar odgoj djeteta. Drugi roditelji znaju da fizičko kažnjavanje nije opcija, ali ostanu bez ideja kako na prihvatljiv način postaviti granice. Stručnjaci se slažu kako je u ovim uvjetima teško održavati zdravu disciplinu i kako je očekivano da to vuče frustracije kod roditelja. Međutim, i dalje nije prihvatljivo fizički kažnjavati ili vrijeđati djecu. Preporuke stručnjaka uključuju uvođenje posljedica za poželjna i nepoželjna ponašanja djece koja se tako uče odgovornosti za svoje ponašanje i mogućnost izbora načina ponašanja. Nagrada je moćno sredstvo odgoja, djeca je preferiraju i veća je vjerojatnost da će birati ona ponašanja čija je ona posljedica. Ne mora biti materijalna, dapače, roditelji mogu koristiti razne aktivnosti (druženje jedan na jedan, igranje neke društvene igre…).
Neke smjernice koje možete koristiti su:
Stoga, pravo djece je na odrastanje u okolini koja je lišena fizičkog kažnjavanja, što ne znači da kao takva ne pozna jasne i čvrste granice.
Takva podržavajuća okolina daje djeci sigurno zaleđe u njihovom odrastanju učeći ih odgovornosti, nošenju s emocijama te razvijajući svijest kako nasilje nikad nije rješenje.
Za kraj, pozivamo da sve nedoumice i pitanja oko postavljanja granica i odgoja, podijelite sa stručno-razvojnom službom vrtića.
Pripremila: Kate Tia Divizić, psihologinja
Literatura:
Poliklinika za zaštitu djece i mladih, Recimo da nećemo nikada udariti svoje dijete, 2020.
Slika preuzeta s: https://akademija-art.hr
©Copyright 2024 - Dječji vrtići Dubrovnik ❤ svoju dječicu