Poticanjem komunikacije potičemo jezično-govorni razvoj

Čovjek se rađa kao društveno biće i djeca prije nego što progovore, od samog rođenja, komuniciraju s okolinom, uživaju u interakciji s drugim ljudima, u njihovom glasu, dodiru, mirisu. Kao što su spoznajni, emocionalni ili socijalni razvoj procesi, tako i jezični razvoj ima svoju putanju. Komunikacija je temelj usvajanja jezika i razvoja govora jer se jezik uči u komunikaciji. Značajan  napredak u razvoju jezično – govornih sposobnosti nastaje nakon što dijete nauči kako porukom utjecati na pažnju druge osobe, tj. nakon što su usvojene osnove komunikacije odnosno niz znanja i vještina koje će mu omogućiti da postane komunikacijski aktivno i pripremi se za usvajanje jezika. Obično djeca usvajaju jezik lako i bez napora, spontano,  iako ne rade to svi istom brzinom i na isti način. Komunikacijski i jezični razvoj najintenzivniji su u prve tri godine života.

Prije prvog rođendana, iako još ne govore, djeca itekako komuniciraju. Pretežno komuniciraju pogledom, mimikom i gestama. U predjezičnom razdoblju jezik se intenzivno razvija, dijete se „igra“ svojim govornim organima i počinje brbljati oko 6. mjeseca života. Za govor djeteta krajem prve godine se često kaže da dijete govori na nekom „svom jeziku“, dijete zapravo imitira glasove i zvukove iz okoline poštujući intonaciju i ritam materinskog jezika. Prva riječ sa značenjem se javlja između 10. i 14. mjeseca, oko 18. mjeseca dijete u svom rječniku ima oko 50 riječi što mu omogućuje kombiniranje riječi prije drugog rođendana (npr. mama daj, tata dođi).

 

Znakovi upozorenja – moguća odstupanja u razvoju komunikacije (prema R. Rade, 2015)
Oko prvog rođendana	Prije drugog rođendana
ne okreće glavu prema onome tko ga zove	dijete nije razvilo vještine združene pažnje; nije razvilo simboličku igru
ne komunicira gestom pokazivanja;  ne gleda u pravcu u kojemu se pokazuje	ne razumije jednostavne naloge (“Donesi autić”)
ne komunicira vokalizacijom s okolinom	dijete je često “u svom svijetu”
ne reagira na zapovijedi ili kratke zahtjeve	dijete je sklono stereotipnim radnjama (slaganje nizova, zagledavanje u svjetlo)
dijete je prestalo brbljati (ili  nije niti počelo)	djetetov govor je uglavnom nerazumljiv i nema komunikacijsku svrhu

 

Važno je  prepoznati rane pokazatelje odstupanja jer pojačano, pažljivo i promišljeno bavljenje djetetom može dati iznimno dobre rezultate. To ponekad podrazumijeva blagu roditeljsku potporu, a ponekad i pomoć drugih stručnjaka.  Neke teškoće je moguće u potpunosti ukloniti, a neke tek ublažiti.

Smjernice za poticanje komunikacijskog i jezičnog razvoja, kao i prijedlozi aktivnosti u tekstu „Podrška za roditelje (Bromley)“  korisni su za svu djecu, kako za djecu usporenog komunikacijskog i jezičnog  razvoja, tako i za djecu čiji se rani razvoj odvija očekivanim tijekom.
Podrška za roditelje (Bromley)

Marta Jovanović, stručna suradnica logopedinja