Mnogi roditelji su često u dvojbama pred školu i imaju vječno pitanje: što moje dijete treba znati pred polazak u školu? Da vam olakšamo, iznosimo Vam važne činjenice vezane za tu temu.
Dijete treba moći čisto izgovarati sve glasove, jer u protivnom ako dijete pokazuje kakve zamjene, ispuštanje ili iskrivljenje u izgovaranju, tada može pogrešno čitati i pisati riječi – kako izgovara tako i napiše riječ pogrešno. Kao primjer možemo navesti – “Mama, današ šam biwa š vuticem u palku i igali šmo še” – ako vaše dijete tako izgovara riječi, tada će tako pisati riječi, što automatski znači – pogrešno napisanu riječ.
Što se tiče daljnje pripreme za školu, dijete treba imati dobro razvijenu glasovnu i slogovnu analizu i sintezu, što znači da kada postavimo djetetu da spoji glasove/slova “P” “I” “L” “E” u riječ – treba spojiti i znati da je to riječ “PILE”, ili pitati dijete kako bi napisalo riječ “KOKA”, gdje dijete tada treba raščlaniti riječ na glasove. Poželjno bi bilo dobro znati spojiti i raščlaniti riječ koja u sebi ima suglasničku skupinu npr. “STOL”, “VRATA”, “PRST”…. Ako dijete nema razvijen fonematski sluh (ima poteškoće zahvaćanja glasova unutar riječi) , te još ima i jezičnu slabost (agramatičan govor, krnje rečenice, siromašniji vokabular), tada je veća vjerojatnost da će imati poteškoća s glasovnom i slogovnom analizom i sintezom, što može dovesti do poteškoća s vještinama čitanja i pisanja ili kasnije do disleksije i disgrafije.
Nadalje, treba dobro procijeniti razvoj same grafomotorike (kako dijete drži olovku), te je li grafomotorno spremno za školu. To uključuje (precrtavanje zadanih likova, pravilan slijed potezanja crte).
Kod djeteta je potrebna i određena intelektualna razvijenost, gdje se podrazumijeva određena razina razvijenosti svih psihičkih funkcija koje sudjeluju u spoznavanju vanjskog svijeta (razvijenost percepcije, pamćenja, mišljenja i opće inteligencije).
Zašto je važna priprema za školu? Treba li dijete znati pisati i prepoznavati slova?
Iako djeca čitanje i pisanje usvajaju po polasku u školu, u predškolskom periodu se razvijaju neke vještine koje utječu na taj proces:
Upravo zbog auditivne (slušne) i vizualne percepcije, dijete bi trebalo znati prepoznati, pokazati i imenovati glasove i slova, te ih i grafomotorno znati realizirati, tj. napisati. Istovremeno se s razvojem percepcije zapaža i daljnji razvoj pamćenja. Osim spontanog pamćenja, moguće je uspješno namjerno pamćenje. Postoji tendencija svrstavanja elemenata po sadržaju, logički, što omogućuje veći opseg pamćenja. U području mišljenja javljaju se složenija uopćavanja i nastavlja se proces sistematizacije usvojenih pojmova. Dijete te dobi može uspoređivati predmete i pojave, raditi jednostavna uopćavanja, ne samo na konkretnom predmetu, već i na skupinama sličnih predmeta.
Vrlo je važno da dijete vlada procesima sinteze, apstrakcije i generalizacije jer su to sve osnove za učenje osim navedenih komponenata intelektualne razvijenosti, vrlo je važno da dijete posjeduje pažnju, i to hotimičnu pažnju, koja kod malog učenika početnika varira od deset do petnaest minuta na jednom predmetu. Ta pažnja je uveliko rezultat vježbe u predškolsko doba i preduvjet za praćenje nastave i sudjelovanje u njoj. Vrlo je važno da dijete poznaje svoju okolinu kako bi pojmovi o njoj bili točniji i jasniji. Djeca koja neposredno pred školu poznaju prostorne i vremenske odnose, zatim pojmove koji omogućuju uspoređivanje kvantiteta kao i poznavanje brojeva, brže i lakše savladavaju početnu nastavu.
Pripremila:
Vinka Jauković, pedagoginja
©Copyright 2024 - Dječji vrtići Dubrovnik ❤ svoju dječicu